KRŠAN

krsan

Naselje i središte općine nastalo je uz srednjovjekovni kaštel, danas jedan od najbolje očuvanih istarskih kaštela, a leži uz jugozapadni rub Čepićkog polja. Noviji dio naselja smješten je na raskrižju cesta prema Labinu, a preko tunela Učka, prema Rijeci.

Kroz burnu povijest, kršanski kaštel je imao je mnoge vladare i gospodare, a samim tim i bogatu povijest.

Kršanski kaštel se inače prvi put spominje 1274. godine kao Castrum Carsach i to samo 40 godina nakon spominjanja Berlina, na primjer. Do navedene godine bio je pod upravom akvilejskih patrijarha, a od tada potpada pod vlast Pazinske Knežije (austrijski dio Istre u srednjem i novom vijeku).

Današnje ime, pretpostavlja se, dobio je po vlasnicima iz 15. stoljeća, obitelji Cherstlein de Pisino koja se u to vrijeme počinje nazivati von Karscheyner. U obiteljskom grbu istaknut je vrh strijele, a motiv je preuzela i današnja kršanska općina. Po njima kaštel dobiva naziv Kršan, no, postoji još jedno tumačenje porijekla naziva naselja koji, možda, potječe od krševitog terena na kojemu je smješten Stari grad.

Tijekom vrlo burne povijesti kaštelom Kršan gospodarili su brojni vlasnici. Ovdje je zanimljivosti radi potrebno istaknuti dvojicu. Jedan od njih, feudalac Juraj Karscheyner iz Kršana bio je bogati stanovnik kaštela s kraja 16. stoljeća, ali i ozloglašeni razbojnik koji je pod zastavom Austrije pljačkao mletačke posjede. Kršan se tada nalazio na pograničnom području između Austrije i Venecije, a zbog njegovih zlodjela, osigurana je nagrada od čak 1000 dukata za njegovu glavu. Juraj biva konačno uhićen i odveden u Kopar gdje su ga Mlečani osudili na smrt utapljanjem. Zanimljiv je i posljednji vlasnik kršanskog kaštela, grof Giuseppe Tonetti iz Plomina s početka 20. stoljeća. Nazvan je «crveni grof» s obzirom da je po uvjerenju bio ljevičar i otvoreno pomagao organizirani ustanak labinskih rudara koji su se 1921. godine prvi u Europi podigli protiv ondašnje talijanske fašističke represije i osnovali kratkotrajnu Labinsku Republiku. Zbog toga je tijekom Drugog svjetskog rata «crveni grof» bio u zatvoru, a pod vrlo čudnim okolnostima izgorio je njegov kršanski kaštel 1940. godine. Istraga je pokazala da je požar uzrokovala zapaljena drvena greda tik uz peć, a snažna bura pridonijela je da vatra u tili čas proguta unutrašnjost građevine: namještaj, knjižnicu, vrijedne slike i obiteljsku arhivu.

Nedavni početak revitalizacije i obnove kaštela nagovještava da će zdanje postati centar kulturnih događanja i raznih manifestacija.

Zaštitnik općine Kršan je Sv. Jakov, a njegova crkva nalazi se na mjesnom groblju. Prilikom obnove 1991. godine pronađena su i dva natpisa na glagoljici, prvom slavenskom pismu.

Zahvaljujući važnom prometnom položaju prema Rijeci, Trstu i Pazinu, u desetljeću od 1850. do 1950., Kršan dobiva poštu, pekaru, nekoliko gostionica, trgovine, benzinsku crpku, mehaničarsku radnju, mlin i sve drugo što jedan gradić treba imati. Njegovi žitelji zaposleni su i u rudnicima boksita, u plominskoj luci, na obližnjim poljima. Među njima bilo je i vrsnih pomoraca i lučkih radnika, a i onih koji su prevozili drvo za ogrijev preko plominske luke.

Kršan danas vrlo uspješno razvija poduzetništvo, poljoprivredu i stočarstvo, a postaje i prepoznatljiva turistička destinacija s brojnim kućama za odmor i zanimljivim manifestacijama kao što su Festival samoniklog bilja, Krafifest, Kršonski pir, Dani istarskog zvončića, Festival lova - Hubertfest i dr.

ČEPIĆ

cepic

Naselje Čepić, podno Učke prvi se put spominje daleke 1102. godine. Njegov kaštel je tijekom burne povijesti porušen. Nekoć je bio na samoj obali jezera koji je po njemu i dobio ime Čepićko jezero. Jezero je bilo široko 2,5 km, a dugo 4 km, a nastalo je na mjestu gdje je rijeka Boljunčica u ledenom dobu nanosima začepila prirodni ponor i polje pretvorila u jezero. Jezero je bilo bogato ribom, posebno jeguljama i rakovima i ptičjim vrstama (divlja patka, bijela roda, labudovi). Žitelji su se bavili slatkovodnim ribolovom, a u to se vrijeme u ondašnjim gostionicama moglo kušati jela od morske, ali i slatkovodne ribe. No, zbog prisustva malaričnih komaraca i čestih poplava, jezero je isušeno za vrijeme dominacije fašističke Italije u Istri 1932. godine i pretvoreno u žitna polja kako bi bila osigurana hrana za mnogoljudnu vojsku. Prokopan je kanal kojim je sva voda preusmjerena u more Plominskog zaljeva, a površina jezera postupno je pretvorena u obradive površine.

Danas se u Čepiću nalaze župna crkva Presvetog Trojstva iz 19. stoljeća s kamenim i drvenim kipovima svetaca i crkva Svetog Justa iz 13. stoljeća. U njoj se ističe nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom koja potječe iz nekadašnje crkve Gospe od jezera. Crkva se nalazila u sklopu obližnjeg augustinskog, a zatim pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije koji je bio najstariji takav samostan u Istri. Godine 1782. redovnici ga napuštaju i odlaze u Novi Vinodolski i Crikvenicu. Do danas je sačuvano arhitektonsko zdanje samostana koje okružuje dvorište s bunarom u sredini. U njemu su danas nastanjeni lokalni stanovnici.

KOŽLJAK

kozljak

Na zapadnim padinama Učke uz Čepićko polje, nalazi se naselje Kožljak. Poljoprivreda i stočarstvo važne su grane privrede, a naselje čine srednjovjekovni kaštel i u blizini podignut novi dio.

Danas napušteni kaštel koji se obnavlja, nastao je na mjestu ilirske gradine, a prvi put se spominje 1102. godine. Smješten je na strmoj litici, vjerovatno za potrebe nadzora puta koji je još od prapovijesti, zatim rimskog doba i srednjeg vijeka, vodio iz središnje Istre prema Kvarneru.

Kaštel se sastojao od stambenih i gospodarskih zgrada, a bio je okružen zidinama i kulom. Značaj je izgubio krajem 17. stoljeća. Unutar zidina pronaći ćete ostatke romaničke župne crkve Sv. Hadrijana, proširene 1834. godine, a u blizini se pruža upečatljiv pogled na Čepićko polje. U crkvi se inače nalazi i ploča s glagoljskim natpisom iz 1590. godine, a izvan nje, nalaze se još dvije kapele.

Kaštel je inače pripadao austrijskom dijelu Istre, ali i bio na samoj granici sa mletačkim dijelom. Kao i kaštel Kršan, i Kožljak je imao neobične vladare, a najpoznatiji bili su oholi i okrutni grof Nikolić, kojega su pobunjeni podanici u 16. stoljeću ubili, i uskočka obitelj Mojsijević za vrijeme čijeg vladanja je Kožljak bio najrazvijeniji i znatno je povećao svoje granice.

Kaštel Kožljak i obitelj Barbo, pripadnici starog mletačkog pastricijskog roda i jedni od vlasnika s kraja 16. i početka 17. stoljeća, ostavili su značajan trag zbog jedne nepobitne povijesne činjenice. Naime, u doba protestantizma u Europi postao je bedem reformacije u Istri; Franjo Barbo od Kožljaka je napravio središte protestantizma, ali i glagoljske kulturne tradicije. Posjedovao je najveću biblioteku protestantskih knjiga koje su rasparčavali širom Istre, kako je svojedobno zapisala inkvizicija.

Unutar kaštela mala je crkvica posvećena Svetom Hadrijanu, prvobitno manja romanička kapela, a poslije župna crkva produžena znatno 1834. godine.

PLOMIN LUKA

plomin_luka

U podnožju Plomina na samom kraju Plominskog zaljeva, uz nekadašnju plodnu dolinu, smjestilo se naselje Plomin Luka. Razvojni put Plomina i Plomin Luke je dug i nerazdvojiv. Plominski zaljev imao je važno strateško i prometno značenje još u vrijeme grčke antike, a spominje ga se, kao i Plomin, 100. godine p.n.e. pod imenom Kólpos flanatikòs. Zaljev ima oblik fjorda. Dug je oko 4 km a širok najviše 400 m. Usječen je u kopno iznad kojega se dižu gore i odličan je prirodni štit od vjetra i nevera koje na moru znaju biti kobne, osobito na Kvarneru. Naselje je oduvijek živjelo kao trgovačka i ribarska luka značajna za izvoz boksita, a spojena željezničkom prugom s rudnikom u Šumberu. Tome svjedoči i uređena obala, ali i zanimljivost da je Plomin Luka nekoć imala i Lučku kapetaniju.

Plomin Luka je sve do kraja 2. svjetskog rata bila prometno važno odredište odakle se moglo redovitom trajektnom vezom putovati do Rijeke, Cresa i Lošinja. U gradiću su živjeli brojni pomorci, ribari i mlinari, a napuštanje naselja započelo je nakon kapitulacije Italije 1943. godine.

Izgradnjom dviju termoelektrana, prve 1969., a druge 2.000. godine, u naselje se vraća život. Uz termoelektrane koje proizvode oko 12% sveukupnih hrvatskih godišnjih potreba električne energije, izgrađen je i dimnjak visok 340 metara, što je najviša građevina u Hrvatskoj. Poštujući sve blagodati suvremene tehnologije na području zaštite okoliša, ostavljeno je prostora i za razvoj turističkih smještajnih kapaciteta s kvalitetnom kulinarskom ponudom i izletništvom. Danas je Plomin Luka i dalje ribarska luka u koju rado zalaze i nautičari.

PLOMIN

plomin

Kad se govori o kulturi, baštini i povijesti na području općine Kršan, nemoguće je izostaviti Plomin, jedno od najstarijih istarskih naselja uopće. Antička Phlanona, talijanska Fianona, još je jedan utvrđeni gradić, opasan srednjovjekovnim bedemima iz 13. i 14. stoljeća te renesansnim obrambenim zidovima iz 16. i 17. stoljeća.

Smješten je u podnožju istoimene Plominske gore, a na uzvisini od 168 m iznad Plominskog zaljeva i drage. S jedne strane pogled seže prema Velim vratima na Kvarneru, otoku Cresu i Rijeci, a s druge prema istarskom kopnu. Plomin je nastao na mjestu prapovijesne gradine iz 2. tisućljeća p.n.e., a njime su u 1. tisućljeću p.n.e. gospodarili Liburni (ilirski narod koji je nastanjivao istočnu obalu Istre) Za vrijeme antike, nakon što je potpao pod rimsku vlast, postao je još značajnija luka I trgovačko središte.

Plomin je bio najisturenija zapadna točka antičke provincije Dalmacije. Nakon pada zapadnog rimskog carstva, promijenio je nekoliko vladara – Istočni Goti, Bizant i Langobardi, a od 788. bili su to Franci. U vrijeme Mlečana bio je i najizloženija mletačka utvrda na istočnoj obali Istre, a teško je stradavao u mletačko – austrijskim sukobima u 16. i 17. stoljeću.

Između svjetskih ratova bio je u sklopu fašističke Italije, a kraj 2. svjetskog rata dočekao je gotovo opustošen.

Iako danas u Plominu živi tek 113 stanovnika, bogata prošlost i blizina prirodnih znamenitosti utječu na sve veći posjet gostiju i razvoj turističkih kapaciteta.

U Plominu su danas sačuvana samo sjeverna vrata kroz koja se ulazilo u grad. Župna crkva Bl. Djevice Marije Iz 15. stoljeća mjesto je gdje ćete vidjeti zanimljivo gotičko raspelo te vrlo značajnu fresku Bogorodice hraniteljice, kamenu kustodiju iz 1499., drvene kipove Sv. Antuna Pustinjaka, Majke Božje s djetetom i Sv. Roka i renesansne korske klupe i tzv. zlatni oltar iz 17. stoljeća. Otkrivena je i velika zidna freska slikara Alberta iz Kostanza koju je naslikao 1475. godine. Na gradskom trgu nalazi se komunalna palača La Tura. Otuda kreće mreža malih i uskih uličica koje isprepliću kamene zgrade za koje se čini kao da izranjaju iz stijena.

Plomin krase i renesansne i barokne zgrade-palače, a koliko je staro mjesto govori i zapis Artemidora iz drevnog Efeza koji ga u svojim spisima spominje već 100. godine p.n.e. kao Flánon. Impresivno!

Od ostalih građevina, ističe se i romanička crkva Sv. Jurja iz 11. stoljeća, prva plominska župna crkva kojom dominira romanički zvonik visok 15 m, jedan od tri romanička zvonika sačuvana u Istri. Crkva je nadaleko poznata po Plominskoj ploči iz 11. stoljeća, uzidanoj na vanjskom zidu . Plominski natpis je kamena ploča s reljefnim prikazom ilirsko- rimskog boga Silvana – drevnog zaštitnika flore i faune te naknadno dodanim glagoljskim natpisom. Moguće je da je crkva nastala na mjestu nekadašnjeg ilirskog hrama. Glagoljski natpis na reljefu je jedan od najstarijih pronađenih glagoljskih natpisa uopće.

Reljef je jedan od najstarijih materijalnih i pisanih dokumenata o prisustvu Slavena na ovim prostorima, a zbog povijesne vrijednosti, reljef je 1971. godine bio izložen i u Parizu na izložbi Umjetnost na tlu Jugoslavije, a nakon toga pohranjen je u Zagrebu. Pročelje crkvice danas ima njegov otisak.

Natpis sadrži oblu glagoljicu koja je bila u Hrvatskoj korištena prije uglate, a ovaj plominski natpis, za kojega se pretpostavlja da je stariji i od Baščanske i Valunske ploče ili Krčkog natpisa, ubrajamo u najstarije spomenike hrvatskog jezika.

U crkvi se ističe i raspelo iz 13. stoljeća.

Zanimljivo je da je Sveti Juraj uzeo pod svoju zaštitu proljeće, usjeve ali i konjanike. Vjerovatno je zbog toga Plominu podario i rajski istarski zvončić. Crkvu Svetog Jurja značajno je spomenuti i zbog zavjetnih darova plominskih pomoraca koji su se ovdje skrušeno molili za zaštitu i blagostanje. Ipak je to grad pomoraca i brodovlasnika.

POTPIĆAN

potpican

Potpićan je najkasnije izgrađeno općinsko naselje nastalo 50-tih godina prošlog stoljeća kao naselje rudara i njihovih obitelji koji su u obližnjem rudniku Tupljak iskapali kameni ugljen. Zanimljiv je po tome što je građen kao urbana cjelina sa svim odlikama gradića. Nakon zatvaranja rudnika ugljena, Potpićan se uspješno okreće poduzetništvu. I danas je sačuvan „šoht“ tj. ulaz u nekadašnji rudnik kao vrijedan spomenik industrijske baštine, života i rada rudara.

ŠUŠNJEVICA, JESENOVIK, LETAJ, BRDO, NOVA VAS

susnjevica_jasenovik_letaj_brdo_Nova_Vas

Šušenjevica, Jasenovik, Letaj, pa još i Brdo i Nova Vas, mjesta su podno obronaka planine Učke. Stanovništvo se bavi poljoprivredom i raznim obrtima, ali i razvija zanimljivu turističku ponudu.

U okolici postoje prapovijesni i nalazi iz rimskog doba. Jasenovik u kojemu živi tek 57 stanovnika može se podičiti romaničkom crkvom Sv. Kvirina čije je freske oslikao majstor Albert iz 1461. godine. Na području Nove Vasi je crkva Sv. Duha koju je oslikao majstor Blaž Dubrovčanin čiji likovi kronološki pripadaju 16. stoljeću.

U slikovitom Letaju je u 16. stoljeću izgrađena crkvica Sv.Jakova, a od 11. pa do 17. stoljeća i na njegovom području postojala je utvrda - kaštel.

Šušnjevica se prvi puta spominje 1340. godine, a 1838. izgrađena je crkva Sv. Ivana Krstitelja na mjest starije jednobrodne. Na groblju je kapela posvećena Sv. Silvestru, papi iz 16. stoljeća,a vidljivi su ostaci fresaka i glagoljaških grafita.

Sva su to mjesta oku ugodnih kamenih kućica, ali i uhu ugodnih specifičnih govora. Područje općine Kršan zanimljivo je po dijalektalnim govorima i jezicima. U Kršanu je to istarska čakavica, u Plominu istarska cakavica, vrlo milozvučni i mekani dijalekti, a u Šušnjevici, Jasenoviku, Letaju, Brdu i Novoj Vasi je to istrorumunjski govor lokalnog stanovništva koje svoje podrijetlo vuče iz Rumunjske.

Veće skupine vlaškog stanovništva, Istrorumunji, doselili su u 15. i 16. stoljeću te Šušnjevica postaje njihovo najveće naselje. Od 15. stoljeća, nakon dolaska Turaka, počinju migracije većine vlaških plemena na zapad, a mletačke i austrijske vlasti naseljavaju ih u sjeveroistočnu Istru i Kvarner, opustošene ratnim zbivanjima i epidemijama. Život u najpasivnijim krajevima ispod Učke i škrtom tlu bio je izrazito težak. Od njihove riječi ohrabrenja u obavljanju teških poslova - Cire bire, prozvali su ih pogrdno Ćiribircima. Pogrdni prizvuk uz naziv Ćiribirci nestaje, a danas u Šušnjevici živi svega 69 stanovnika.

Istrorumunji kao stanovnici romanskog podrijetla, dolaskom Talijana dobivaju bolji status. No, zahvaljujuću perifernom smještaju i prometnoj izoliranosti, sačuvan je jezik od zaborava. Iz svoje pradomovine sačuvali su jezik kojeg su obogatili talijanskim i hrvatskim dijalektalnim riječima te je dobiven sasvim novi i vrlo zanimljiv izričaj. U narodu se taj jezik naziva Ćiribirski, a njegovi stanovnici Ćiribirci.

Arhaični vlaški jezik - vlaška limba uvršten je na listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske, a nalazi se i među 24 najugroženija europska jezika na popisu UNESCO-a jer se pretpostavlja da se danas u ovim krajevima njime služi tek stotinjak stanovnika za razliku od 18. stoljeća kada se njime služilo oko 6.000 ljudi.

VIDIKOVAC - PLOMIN

vidikovac_plomin

Samo nekoliko kilometara od Plomina na cesti prema Rijeci nalazi se impresivan vidikovac. Ime mu je jednostavno Vidikovac. Diže se na litici iznad kvarnerskog zaljeva i to na visini od 245 m nad morem, a pogled vrijedi «milijun dolara». Jedan je od najljepših vidikovaca s kojega možete vidjeti cijeli Kvarner, otvoreno more, otoke Cres i Lošinj, grad Rijeku, cijelu istočnu obalu Istre, planinu Velebit, Plominsku goru i na još puno toga. Zasigurno ćete ostati iznenađeni ljepotom, a nakon toga, možete nastaviti uživati u kavi, piću ili nekoj od gastronomskih delicija s obzirom da se tu nalazi i ugostiteljski objekt u sklopu hotela u kojemu možete i noćiti.

  • istra logo color
  • htz logo color
  • hrv365 logo color
  • klub iznajmljivaca logo color
  • tripadvisor logo color
  • evisitor logo color
  • opcina krsan logo kolor
  • ministarstvo turizma logo color