KULTURNO – POVIJESNA BAŠTINA

PLOMINSKI NATPIS

plominski_natpis

Plominski natpis je kamena ploča s reljefnim prikazom ilirsko-rimskog boga Silvana, drevnog zaštitnika flore i faune s ostacima glagoljskog teksta nastao u 11. stoljeću. Glagoljski natpis na reljefu je jedan od najstarijih pronađenih glagoljskih natpisa uopće, a ovaj kulturološki dragulj pronađen je na crkvici Sv. Jurja.

Reljef je jedan od najstarijih materijalnih i pisanih dokumenata o prisustvu Slavena na ovim prostorima, a zbog povijesne vrijednosti, reljef je 1971. godine bio izložen i u Parizu na izložbi Umjetnost na tlu Jugoslavije, a nakon toga pohranjen je u Zagrebu. Pročelje crkvice danas ima njegov otisak.

Natpis sadrži oblu glagoljicu koja je bila u Hrvatskoj korištena prije uglate, a ovaj plominski natpis, za kojega se pretpostavlja da je stariji i od Baščanske i Valunske ploče ili Krčkog natpisa, ubrajamo u najstarije spomenike hrvatskog jezika.

GLAGOLJICA

glagoljica

Glagoljica je prvo slavensko pismo, a naziv potječe od starosl. glagoljati što znači govoriti. Osim Plominskog natpisa na obloj glagoljici iz 11. stoljeća, na području općine Kršan pronaći ćete nekoliko vrlo vrijednih zapisa na prvom pismu: u Župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Čepiću, u romaničkoj crkvi Sv.Hadrijana u Kožljaku, u kapeli posvećenoj Sv. Silvestru u Šušnjevici i crkvici Sv. Jakova na Kršanskom groblju. Istarski razvod, važan srednjovjekovni dokument o granicama, kunfinima među srednjovjekovnim općinama u Istri, čiji je prijepis pronađen u kršanskom kaštelu, pisan je glagoljicom.

Sve do kraja 15. stoljeća hrvatska književnost i pismenost zapisivana je na glagoljici i hrvatskoj ćirilici.

FRESKE

freske

Veliku zidnu fresku s likom Gospe hraniteljice iz kasnogotičkog razdoblja majstora Alberta iz Konstanza naslikanu 1475. godine možete pogledati u plominskoj crkvi Blažene Djevice Marije. Isti majstor oslikao je freskama 1461. godine i dijelove romaničke crkve Sv. Kvirina u Jasenoviku. Blaž Dubrovčanin, hrvatski slikar (prva polovica XVI. st.) oslikao je grobnu crkvicu sv. Duha u naselju Nova Vas (Poklonstvo mudraca, Judin poljubac, Krist pred Pilatom i likovi svetaca). Jedan je od posljednjih domaćih umjetnika koji slijede tradiciju kasnosrednjovjekovnog zidnog slikarstva istočnog Jadrana.

Ostaci fresaka mogu se pogledati i u Šušnjevici na groblju u kapeli posvećenoj Sv. Silvestru.

VLAŠKI JEZIK

Vlaški jezik jedna je od dvije varijante istog jezika koji je u lingvistici poznat pod nazivom istrorumunjski jezik, a govori se u Šušnjevici, Letaju, Brdu, Novoj Vasi i Jesenoviku. Druga varijanta jezika je žejanski jezik koji se govori u planinskom dijelu sjeverne Istre.

Preci govornika vlaškog jezika su doselili u Istru u 15. i 16. stoljeću. Vlaški jezik je uvršten na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske (www.min-kulture.hr) te u UNESCO-ov Atlas of the World's Languages in Danger (Atlas ugroženih jezika svijeta).

Valorizaciji vlaškog jezika posvećuje se velika pozornost kroz aktivnosti projekta Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika (www.vlaski-zejanski) te kroz djelovanje udruge “Spod Učke” iz Šušnjevice.

TRADICIJSKO GRADITELJSTVO

tradicionalno graditeljstvo

U vedroj lirskoj minijaturi, pjesmi poznatog opatijskog pjesnika Drage Gervaisa „Pod Učkun kućice bele...“ (Ispod Učke kućice bijele) opisan je izgled malih kamenih kuća s crvenim krovovima i kamenim zidovima, okučnicama i bijelim cesticama koje su povezivale lokalna naselja pod Učkom. Na sreću, i danas se mogu pronaći i vidjeti primjeri tradicijskog graditeljstva, skladne kamene kuće stopljene s prirodom što je svakako neprocjenjivo kulturno bogatstvo. Mnoge od njih obnovljene su i u funkciji su turizma.

Pravo remek djelo pučke, tradicijske, ruralne arhitekture može se vidjeti u zaseoku Brankovići kraj Kršana. Izuzetno je to djelo starih majstora graditelja koji su vješto baratali kamenom i izgradili kompleks kuća s voltama i baladurima koji će postati etnomuzej i postati mjesto očuvanja tradicije i narodnih običaja ovog kraja.

TRADICIJSKA GLAZBA I PLES

tradicijska_glazba_i_ples

Tradicija folklorne glazbe i plesa na području općine Kršan izrazito je duga.

Njegovanje istarske narodne glazbe, plesa, izrada narodnih glazbenih instrumenata i čuvanje nošnji danas se, uglavnom, vezuje uz kršanski KUD Ivan Fonović Zlatela, jedan od najkvalitetnijih hrvatskih folklornih društava.

Sviraju se tako dvojnice (duplice, volarice, svirale, vidalice), meh, koji se izrađuje od janjeće ili jareće kože, zatim sopele - velike i male koje najbolje sviraju kada im se vrh zvan pisak moči u rakiji, šurle, trieština – mala harmonika na dugmad i organić – usna .

Svira se i pjeva u dvoglasju tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja na tanko i debelo (tanji i deblji glas), a takav način muziciranja i pjevanja jedinstven je u svijetu.

Godine 2009. dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja upisano je na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Izvrsni umjetnici-amateri ovu tradiciju baštine od svojih predaka i nesebično je predstavljaju na mnogobrojnim nastupima u zemlji i inozemstvu. Tradicija je jaka i predstavlja dio svakodnevnog života Istre.

Svoju etno- baštinu Kršanci su predstavili i u Beču i to još 12. lipnja 1908. godine na proslavi 60. obljetnice vladavine cara Franje Josipa kada je grupa od 27 Kršanaca izvela „Kršonski pir“ (kršansku svadbu) i bila dio nepregledne kolone predstavnika svih etničkih skupina ondašnjeg carstva.

Napomenimo da je najpoznatiji istarski ples, balun, jedan od najizvođenijih plesova i naših plesača.

KRŠONSKI PIR

krsonskipir

Manifestacija Kršonski pir je scensko-glazbeni prikaz kršanskog svadbenog običaja. Vrlo zahtjevno uprizorenje svadbe organizirano je u Starom gradu Kršanu po prvi put 2006. godine.

Kad su Kršanci davne 1908. godine predstavljali Istru na 60. obljetnici vladavine cara Franje Josipa u Beču, odlučili su prikazati Kršonski pir, odnosno kršansku svadbu s obzirom na to da je vjenčanje događaj koji obuhvaća tradicijsku glazbu, ples, običaje, narodnu nošnju, gozbu - ukratko prikazuje život. Baš zbog toga Turistička zajednica Općine Kršan i KUD Ivan Fonović-Zlatela organiziraju uprizorenje svih segmenata tradicijskog vjenčanja u Kršanu. Pir je podijeljen u devet scena i prikazuje detaljno svaki dio tradicijskog vjenčanja, od udvaranja i zaruka sve do rođenja sina Mikule. Mladiću Moti i djevojci Tonini, kako su nazvani mladenci u scenskom prikazu, na vjenčanje dolaze i teta iz Trsta te borba z Meriki (stric iz Amerike) koji simboliziraju veliki broj iseljenih Kršanaca. Sam događaj odvija se u povijesnom ambijentu Starog grada Kršana, po kućama, crkvi I lokalnoj gostionici, a sve traje punih 90 minuta.

Trenutno se manifestacija ne upriličuje, ali zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, s proteklim događanjem možete se upoznati on-line

ISTARSKI RAZVOD

istarski razvod

U kaštelu je 1850. godine tadašnji vlasnik, grof Josip de Sussani pronašao  jedan od dva originalna prijepisa  Istarskog razvoda. Drugi je pronađen u Momjanu ,  a radi se o važnom srednjovjekovnom dokumentu o razgraničenju među  ondašnjim istarskim komunama /općinama/, feudalnim gospodarima i Mletačkoj Republici te ima velik  značaj  za istarsku i nacionalnu povijest. Pisan je glagoljicom, srednjovjekovnim pismom Slavena i to pisanom glagoljicom (kurzivnom) koja je specifičnost istarskih glagoljaša. Razvod je skup pravnih dokumenata, a  nastajao je u rasponu od  gotovo jednog stoljeća; prvi dio oko 1275.,drugi oko 1325., a završava s 1374. godinom.

Uređivanje granica pratila su tri notara:  latinski, njemački i hrvatski. Ni jedan original nije sačuvan, čak ni prijepisi latinskog ili njemačkog originala, osim prijepisa s hrvatskog jezika iz 1502. godine barbanskog svećenika Jakova Križanića, poznatog  po mnogobrojnim glagoljskim zapisima.

Svjetovnog je sadržaja  i pisan za selo, za domaće ljude. Istarski razvod svjedoči o visokom stupnju pravnog života u Istri, ali odražava i srednjovjekovnu gospodarsku stvarnost u Istri . Tekst na latinici priredio je i objavio 1852. godine istaknuti hrvatski političar dr Ante Starčević.

Prijepis, dragocjeni spomenik hrvatskog jezika i srednjovjekovne hrvatske književnosti, čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.

U dogledno vrijeme replika Istarskog razvoda mogla bi biti izložena i u Kršanu i to na mjestu gdje je pronađen prijepis.

Ako želite saznati više o "Istarskom razvodu", možete posjetiti sljedeću stranicu: www.db.nsk.hr

A ako želite pregledati i prolistati "Istarski razvod", to možete učiniti ovdje!

  • istra logo color
  • htz logo color
  • hrv365 logo color
  • klub iznajmljivaca logo color
  • tripadvisor logo color
  • evisitor logo color
  • opcina krsan logo kolor
  • ministarstvo turizma logo color