ČEPIĆ

Naselje Čepić, podno Učke prvi se put spominje daleke 1102. Njegov kaštel je tijekom burne povijesti porušen. Nekoć se nalazio na samoj obali jezera koji je po njemu i dobio ime Čepićko jezero. Jezero je bilo široko 2,5 km i dugo 4 km, a nastalo je na mjestu gdje je rijeka Boljunčica u ledenom dobu nanosima začepila prirodni ponor i polje pretvorila u jezero. Jezero je bilo bogato ribom, posebno jeguljama i rakovima i ptičjim vrstama (divlja patka, bijela roda, labudovi). Žitelji su se bavili slatkovodnim ribolovom, a u to se vrijeme u ondašnjim gostionicama moglo kušati jela od morske, ali i slatkovodne ribe. No, zbog prisustva malaričnih komaraca i čestih poplava, jezero je isušeno za vrijeme dominacije fašističke Italije u Istri 1932. i pretvoreno u žitna polja kako bi se osigurala hrana za mnogoljudnu vojsku. Prokopan je kanal kojim je sva voda preusmjerena u more Plominskog zaljeva, a površina jezera postupno je pretvorena u obradive površine.

Danas se u Čepiću nalaze župna crkva Presvetog Trojstva iz 19. stoljeća s kamenim i drvenim kipovima svetaca i crkva Svetog Justa iz 13. stoljeća. U njoj se ističe nadgrobna ploča s glagoljskim natpisom koja potječe iz nekadašnje crkve Gospe od jezera. Crkva se nalazila u sklopu obližnjeg augustinskog, a zatim pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije koji je bio najstariji takav samostan u Istri. Godine 1782. redovnici ga napuštaju i odlaze u Novi Vinodolski i Crikvenicu. Do danas je sačuvano arhitektonsko zdanje samostana koje okružuje dvorište s bunarom u sredini. U njemu su danas nastanjeni lokalni stanovnici.