KRŠAN

Naselje i središte općine nastalo je uz srednjovjekovni kaštel, danas jedan od najbolje očuvanih istarskih kaštela, a leži uz jugozapadni rub Čepićkog polja. Noviji dio naselja smješten je na raskrižju cesta prema Labinu, a preko tunela Učka, prema Rijeci.

Kroz burnu povijest, kršanski kaštel je imao je mnoge vladare i gospodare, a samim tim i bogatu povijest.

Kršanski kaštel se inače prvi put spominje 1274. godine kao Castrum Carsach i to samo 40 godina nakon spominjanja Berlina, na primjer. Do navedene godine bio je pod upravom akvilejskih patrijarha, a od tada potpada pod vlast Pazinske Knežije (austrijski dio Istre u srednjem i novom vijeku).

Današnje ime, pretpostavlja se, dobio je po vlasnicima iz 15. stoljeća, obitelji Cherstlein de Pisino koja se u to vrijeme počinje nazivati von Karscheyner. U obiteljskom grbu istaknut je vrh strijele, a motiv je preuzela i današnja kršanska općina. Po njima kaštel dobiva naziv Kršan, no, postoji još jedno tumačenje porijekla naziva naselja koji, možda, potječe od krševitog terena na kojemu je smješten Stari grad.

Tijekom vrlo burne povijesti kaštelom Kršan gospodarili su brojni vlasnici. Ovdje je zanimljivosti radi potrebno istaknuti dvojicu. Jedan od njih, feudalac Juraj Karscheyner iz Kršana bio je bogati stanovnik kaštela s kraja 16. stoljeća, ali i ozloglašeni razbojnik koji je pod zastavom Austrije pljačkao mletačke posjede. Kršan se tada nalazio na pograničnom području između Austrije i Venecije, a zbog njegovih zlodjela, osigurana je nagrada od čak 1000 dukata za njegovu glavu. Juraj biva konačno uhićen i odveden u Kopar gdje su ga Mlečani osudili na smrt utapljanjem. Zanimljiv je i posljednji vlasnik kršanskog kaštela, grof Giuseppe Tonetti iz Plomina s početka 20. stoljeća. Nazvan je «crveni grof» s obzirom na to da je po uvjerenju bio ljevičar i otvoreno pomagao organizirani ustanak labinskih rudara koji su se 1921. godine prvi u Europi podigli protiv ondašnje talijanske fašističke represije i osnovali kratkotrajnu Labinsku Republiku. Zbog toga je tijekom Drugog svjetskog rata «crveni grof» bio u zatvoru, a pod vrlo čudnim okolnostima izgorio je njegov kršanski kaštel 1940. Istraga je pokazala da je požar uzrokovala zapaljena drvena greda uz peć, a snažna bura pridonijela je da vatra u času proguta unutrašnjost građevine: namještaj, knjižnicu, vrijedne slike i obiteljsku arhivu.

Nedavni početak revitalizacije i obnove kaštela nagovještava da će zdanje postati centar kulturnih događanja i raznih manifestacija.

Zaštitnik općine Kršan je Sv. Jakov, a njegova crkva nalazi se na mjesnom groblju. Prilikom obnove 1991. godine pronađena su i dva natpisa na glagoljici, prvom slavenskom pismu.

Zahvaljujući važnom prometnom položaju prema Rijeci, Trstu i Pazinu, u desetljeću od 1850. do 1950., Kršan dobiva poštu, pekaru, nekoliko gostionica, trgovine, benzinsku crpku, mehaničarsku radnju, mlin i sve drugo što jedan gradić treba imati. Njegovi žitelji zaposleni su i u rudnicima boksita, u plominskoj luci te na obližnjim poljima. Među njima bilo je i vrsnih pomoraca i lučkih radnika, a i onih koji su prevozili drvo za ogrjev preko plominske luke.

Kršan danas vrlo uspješno razvija poduzetništvo, poljoprivredu i stočarstvo, a postaje i prepoznatljiva turistička destinacija s brojnim kućama za odmor i zanimljivim manifestacijama kao što su Festival samoniklog bilja, Krafifest, Kršonski pir, Dani istarskog zvončića, Festival lova - Hubertfest i dr.