KOŽLJAK

Na zapadnim padinama Učke, uz Čepićko polje, nalazi se naselje Kožljak. Poljoprivreda i stočarstvo važne su grane privrede, a naselje čine srednjovjekovni kaštel i u blizini podignut novi dio. Danas napušteni kaštel, koji se obnavlja, nastao je na mjestu ilirske gradine, a prvi put se spominje 1102. godine. Smješten je na strmoj litici, vjerojatno za potrebe nadzora puta koji je još od prapovijesti, zatim rimskog doba i srednjeg vijeka, vodio iz središnje Istre prema Kvarneru.

Kaštel se sastojao od stambenih i gospodarskih zgrada, a bio je okružen zidinama i kulom. Značaj je izgubio krajem 17. stoljeća. Unutar zidina nalaze se ostaci romaničke župne crkve Sv. Hadrijana, proširene 1834. godine, a u blizini se pruža upečatljiv pogled na Čepićko polje. U crkvi se inače nalazi i ploča s glagoljskim natpisom iz 1590. a izvan nje nalaze se još dvije kapele.

Kaštel je pripadao austrijskom dijelu Istre, na samoj granici s mletačkim dijelom. Kao i kaštel Kršan, i Kožljak je imao neobične vladare. Najpoznatiji bili su oholi i okrutni grof Nikolić, kojega su pobunjeni podanici u 16. st. ubili te uskočka obitelj Mojsijević za vrijeme čijeg vladanja je Kožljak bio najrazvijeniji.

Kaštel Kožljak i obitelj Barbo, pripadnici starog mletačkog patricijskog roda i jedni od vlasnika s kraja 16. i početka 17. st., ostavili su značajan trag zbog jedne nepobitne povijesne činjenice. Naime, u doba protestantizma, postao je bedem reformacije u Istri. Franjo Barbo od Kožljaka je napravio središte protestantizma, ali i glagoljske kulturne tradicije. Posjedovao je najveću biblioteku protestantskih knjiga koje su rasparčavali širom Istre, kako je svojedobno zapisala inkvizicija.

Unutar kaštela mala je crkvica posvećena Svetom Hadrijanu, prvobitno manja romanička kapela, a poslije župna crkva, znatno produžena 1834.