PLOMIN

Kad se govori o kulturi, baštini i povijesti na području općine Kršan, nemoguće je izostaviti Plomin, jedno od najstarijih istarskih naselja uopće. Antička Phlanona, talijanska Fianona, još je jedan utvrđeni gradić, opasan srednjovjekovnim bedemima iz 13. i 14. stoljeća te renesansnim obrambenim zidovima iz 16. i 17. stoljeća.

Smješten je u podnožju istoimene Plominske gore, na uzvisini od 168 m iznad Plominskog zaljeva i drage. S jedne strane pogled seže prema Velim vratima na Kvarneru, otoku Cresu i Rijeci, a s druge prema istarskom kopnu. Plomin je nastao na mjestu prapovijesne gradine iz 2. tisućljeća p.n.e., a njime su u 1. tisućljeću p.n.e. gospodarili Liburni (ilirski narod koji je nastanjivao istočnu obalu Istre) Za vrijeme antike, nakon što je potpao pod rimsku vlast, postao je još značajnija luka I trgovačko središte.

Plomin je bio najisturenija zapadna točka antičke provincije Dalmacije. Nakon pada zapadnog rimskog carstva, promijenio je nekoliko vladara – Istočni Goti, Bizant i Langobardi, a od 788. bili su to Franci. U vrijeme Mlečana bio je i najizloženija mletačka utvrda na istočnoj obali Istre, a teško je stradavao u mletačko – austrijskim sukobima u 16. i 17. stoljeću.

Između svjetskih ratova bio je u sklopu fašističke Italije, a kraj Drugog svjetskog rata dočekao je gotovo opustošen. Iako danas u Plominu živi tek stotinjak stanovnika, bogata prošlost i blizina prirodnih znamenitosti utječu na sve veći posjet gostiju i razvoj turističkih kapaciteta.

U Plominu su danas sačuvana sjeverna vrata kroz koja se ulazilo u grad. Župna crkva Bl. Djevice Marije iz 15. stoljeća mjesto je gdje se može vidjeti zanimljivo gotičko raspelo te značajnu fresku Bogorodice hraniteljice, kamenu kustodiju iz 1499., drvene kipove Sv. Antuna Pustinjaka, Majke Božje s djetetom i Sv. Roka i renesansne korske klupe i tzv. zlatni oltar iz 17. stoljeća. Otkrivena je i velika zidna freska slikara Alberta iz Kostanza koju je naslikao 1475. Na gradskom trgu nalazi se komunalna palača La Tura. Otuda kreće mreža malih i uskih uličica koje isprepliću kamene zgrade za koje se čini kao da izranjaju iz stijena. Plomin krase renesansne i barokne zgrade-palače, a koliko je mjesto staro govori i zapis Artemidora iz drevnog Efeza koji ga u svojim spisima spominje već 100. godine p.n.e. kao Flánon. Impresivno!

Od ostalih građevina, ističe se romanička crkva Sv. Jurja iz 11. stoljeća, prva plominska župna crkva kojom dominira romanički zvonik visok 15 m, jedan od tri romanička zvonika sačuvana u Istri. Crkva je nadaleko poznata po Plominskoj ploči iz 11. stoljeća, uzidanoj na vanjskom zidu. Plominski natpis je kamena ploča s reljefnim prikazom ilirsko- rimskog boga Silvana – drevnog zaštitnika flore i faune te naknadno dodanim glagoljskim natpisom. Moguće je da je crkva nastala na mjestu nekadašnjeg ilirskog hrama. Glagoljski natpis na reljefu je jedan od najstarijih pronađenih glagoljskih natpisa uopće.

Reljef je jedan od najstarijih materijalnih i pisanih dokumenata o prisustvu Slavena na ovim prostorima, a zbog povijesne vrijednosti, reljef je 1971. godine bio izložen i u Parizu na izložbi Umjetnost na tlu Jugoslavije, a nakon toga pohranjen je u Zagrebu. Pročelje crkvice danas ima njegov otisak. Natpis sadrži oblu glagoljicu koja je u Hrvatskoj korištena prije uglate, a ovaj plominski natpis, za kojega se pretpostavlja da je stariji i od Baščanske i Valunske ploče ili Krčkog natpisa, ubrajamo u najstarije spomenike hrvatskog jezika. U crkvi se ističe i raspelo iz 13. stoljeća.

Zanimljivo je da je Sveti Juraj uzeo pod svoju zaštitu proljeće, usjeve ali i konjanike. Vjerojatno je zbog toga Plominu podario i rajski istarski zvončić. Crkvu Svetog Jurja značajno je spomenuti i zbog zavjetnih darova plominskih pomoraca koji su se ovdje skrušeno molili za zaštitu i blagostanje. Ipak je to grad pomoraca i brodovlasnika.