Kulturno – povijesna cjelina Plomina

Plomin se nalazi na brežuljku iznad dubokog zaljeva. Naseljen je u prapovijesti, dok se antički municipij Flanona nalazio u luci u dnu zaljeva. Utvrđeno naselje razvija se u kasnoj antici i srednjem vijeku.

Poput većine istarskih kaštela i Plomin je izgrađen na mjestu prapovijesne gradine iz 2. tisućljeća pr. Kr., čak mu i sadašnje ime potječe iz tog razdoblja. U 1. tisućljeću pr. Kr. njime su gospodarili Liburni i tada se Plomin razvio u važno trgovačko i obrtničko središte, a to je zadržao i nakon pada Liburnije pod rimsku vlast 129. pr. Kr.

Za rimske je vladavine kao lijep i bogat grad u blizini dubokoga i zaštićenoga zaljeva postao municipij, a po njemu je cijeli Kvarnerski zaljev dobio naziv Sinus Flanaticus (Plominski zaljev). Hrvatsko je ime jezičnim promjenama nastalo iz naziva Flanona, baš kao i talijansko Fianona, a o tome postoji i zanimljiva legenda. Navodno su u uskočkom napadu na Plomin 1599. ubijeni svi ljudi u gradu, osim unuke i bake (fia e nona) koje su bile skrivene u dimnjaku.

Danas je mnogima teško zamisliti da je još u 19. st. plominska luka bila puna jedrenjaka i redovnim brodskim linijama povezana s Rijekom, Cresom i Lošinjem, a imala je i nekoliko prenoćišta. U gradiću su živjeli brojni cijenjeni pomorci te ribari i mlinari. Mlinovi su potpuno nestali, a ponegdje se naziru ruševine ili pokoji mlinski kamen, dok luka je gotovo potpuno napuštena isušivanjem Čepićkog jezera kada je zaljev napunjen znatnim količinama mulja. Plominska se luka od mulja čistila godinama, a Plomin je gotovo napušten nakon Drugog svjetskog rata.

Ipak, zahvaljujući okolnostima Plomin je u cijelosti sačuvao srednjovjekovni izgled, a da je riječ o jednom od najstarijih istarskih naselja svjedoči i prapovijesna gradinska urbanistička struktura koju je preuzelo i srednjovjekovno naselje.

Riječ je o tipičnom istarskom srednjovjekovnom gradiću nepravilna elipsoidnog tlocrta koji je opasan srednjovjekovnim (13.-14. st.) i renesansnim (16.-17. st.) obrambenim zidovima. Danas su sačuvani tek manji dijelovi na tri strane gradića, a preostalo je srušeno u 18. i 19. st. ili uklopljeno u okolne stambene kuće. Kroz cijelo naselje vijuga dugačka ulica na koju se spajaju brojni poprečni prolazi i uličice s nizovima renesansnih i baroknih zgrada.

Urbana struktura grada je zgusnuta. Unutar urbanog tkiva sačuvano je nekoliko renesansnih i baroknih stambenih zgrada, a posebno se ističe barokni sklop Palače Rudan. Na JZ rubu naselja nalazi se romanička crkva sv. Jurja Starog, te crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Kod SZ kule je kasnogotička građevina pregrađena u baroku. Srednjovjekovne zidine sačuvane su djelomično u strukturi kuća nastalih nad njima. Zidine iz 16. stoljeća sačuvane su oko crkve sv. Jurja, te na sjevernoj strani grada.